Premijera reprize
Bože mili, čuda velikoga!
Jali grmi, jal’ se zemlja trese,
Ja se biju u „Salaju“ vile?
Niti grmi, nit’ se zemlja trese,
Nit’ se biju u „Salaju“ vile,
Već to grme učenici mladi,
Slavu školsku oni sad spremaju.
Pomaže im direktorka naša.
Ona kupi kolač slavski jedan,
Ona zove kuma Milimira,
I još zove crkvenoga lica,
Časnog oca Dragana Stokina
Da on obred u školi izvrši!
Svijeta se okupilo mnogo,
Svi kićeni lijepi gosti došli
Da sa nama proslavu naprave
I da našu priredbu gledaju!
Bješe tu Vuk, guslar prvak mali.
Zatim Saša iz razreda drugog,
Od čuvenog roda Kovačeva!
Četvrtake predvodi Slavoljub,
A oni ga pesmom lepo prate.
Tu bejaše i Evelin draga,
Što Julijom prozvaše je Vanja,
Ona svoju violinu svira!
Hor naš slavni mešoviti peva,
Predvodi ga Hajnalka Jelena,
Pripomažu nastavnici dobri
I pedagog – b’jelo grlo slavno!
A putnik je od Purčara Davor,
put putuje u svom vremeplovu,
put putuje kroz prostor i vreme!
On za tili časak jedan dođe,
Do župana Stefana Nemanje,
Do Đačića Lazar momka mladog
Koji važnu ulogu imaše,
Da prepravi scenarija greške,
Scenarija greške i omaške
I da svoj tekst neki nama kaže.
Njega prati vijerna ljubovca
Vjerna ljuba Mimi Ivanković ,
Žena slavnog Stefana Nemanje!
Kraljica je to dostojna jedna,
Nju sve ponos i otmenost krase.
Na sceni je i sin njihov dragi,
Sava, Rastko, Boris Šarčeviću,
On im ljutu brigu tešku zada.
Dva monaha svetogorska tu su:
Jedno bješe Popoviću Bojan,
A drugo je Dejan Boškoviću,
Još i vila Vanja bolešljiva,
Koja peva grla bolesnoga,
Pomažu joj u nošnjama druge.
Jedna druga- Kaća Živanović
Druga bješe Tatjana od Krisa,
Tijanom je Slavica krstiše,
Treće bješe Anja od Dražića,
A četvrto Bakića Milica.
I petaci naši dobri tu su.
Lijep skeč jedan prikazahu oni.
Dva imahu ime kralja jednog
Slavnog kralja crnogorskog Nidže,
A treće je Dušan Vukičević.
Predstavnici naroda ugarskog
Poštu čine našem svetitelju.
Oni pesmom pomažu veselju,
Raduju se prinčevom rođenju
I pričaju priče legendarne.
Omladina s putnikom napravi
Selfi jedan na sceni moderan.
Na selfiju Kujundžija Zoran,
I Jelena od Rudića mlada
I najmlađi Edine Arifi!
A Marsovci kada su izašli,
Dva Marsovca u skafanderima,
Jedno bješe David Šimoković,
A drugo je Boris Radaković
Publici su oči zasjenili
Od gospodskog lica i odijela.
Pravnica je naša još dovela
Folklor lepi od „Mladosti“ KUD –a,
Lepotom je scenu začinio,
A visinom sve nas nadvisio,
Oni lijepa kola odigraše!
Anđeli su tu bijeli bili,
Obučeni u čaršafe čiste,
Sa svećama u rukama hode.
Kada ova priredba se svrši,
Tad profani nastaviše slavlje.
Trajalo je do dugo u noći,
Još se priče o tome pričaju!
GALERIJA FOTOGRAFIJA
